RoboDance

Koreografija robotskog plesa je sačinjena od niza plesnih poza u diskretnim vremenskim trenucima. Odabran je tradicionalni dubrovački ples Linđo, kao i njegova pripadajuća glazbena podloga. Poznata dubrovačka poskočica najpopularniji je ples Dubrovnika i dubrovačke okolice koji se pleše uz pratnju starinskoga glazbala iz južne Dalmacije - lijerice (trostrunoga gudačkoga glazbala podrijetlom iz istočnoga Sredozemlja), premda se je u prošlosti mogao izvoditi i uz pratnju mijeha (mišnice). Osim na dubrovačkom području, Linđo se pleše i među Hrvatima u istočnoj Hercegovini. Svirač koji sjedi naslanja lijericu na koljeno lijeve noge, gudalom povlači preko triju žica od kojih prebire samo po prvoj (kantinu), a punim stopalom desne noge snažno udara u ritmu svoje svirke te time daje takt plesačima. Pleše se u parovima raspoređenima uokolo svirača, a plesne naredbe u duhovitim, nerijetko i dvosmislenim stihovima glasnim povicima izvikuje kolovođa koji u oštrome tonu i ritmu određuje parove i promjene plesnih figura te bodri plesače koji se nadmeću u improvizacijama. Za taj su ples karakteristična ponavljanja nekih bitnih dijelova. To je kolo godine 1856. vidio Ivan Kukuljević Sakcinski iz čijega se opisa razabire da se je ono igralo isto kao i danas.

Rezultat svake koreografije je izvođenje plesa, a koreografije robotskog plesa tu nisu iznimka. Pritom valja postaviti robote na njihove pozicije na radnoj plohi, te pokrenuti sustav upravljanja, koji će odraditi ostalo ukoliko je koreografija ispravna. Ovaj završni dio je, uz ples kao rezultat, važan i kao testni dio. Linđo je ples bržeg tempa, te je granulacija koreografije po pozama poprilično velika, a poze nisu trajanja preko jedne sekunde, prosječno. Ovo valja imati na umu tijekom prvih, testnih izvođenja koreografije te pripaziti na gibanja robota zadanim trajektorijama. Nadalje, važno je spaziti potencijalna odstupanja ili nepredviđene greške poput sudara ili većih odstupanja od zadane koreografije, imajući na umu da su manja odstupanja dozvoljena i treba ih tolerirati. Također, lako je moguće da izvedena koreografija zapravo i ne zadovoljava potrebe korisnika - u tom slučaju je potrebno vratiti se na početak i pričekati daljnje izmjene. U konačnici, usavršavanjem koregrafije i težnjom prema što jačem vizualnom efektu, uz zadržavanje izvornih stilskih obilježja tradicionalnog plesa Linđo, robotski ples polagano, ali sigurno, prelazi u svoju izvornu zamisao, a to je – pravi umjetnički ples.

Prva koreografija

Prva koreografija je nastala kao plesna improvizacija u ritmu prvotne glazbene datoteke Linđo (1:26), a u njoj roboti plešu kao dva muško-ženska para, uz pratnju svirača lijerice.

                        

 

Druga koreografija

Druga koreografija, kao i prva, ima dva plesna para, te svirača ljerice, ali za razliku od prethodne koreografije - ova koreografija je sinkrona sa stvarnim (ljudskim) izvođenjem plesa (FA "Zagreb - Markovac"), te prati dva zadana ljudska para. Koreografija je nešto dulja (2:49), uz zadanu plesnu pratnju.